недеља, 25. новембар 2012.

Hairstyles in less than 5 minutes!

             
                Ako nemate previše vremena za sređivanje kose, a ipak želite da nešto promenite predlažem vam nekoliko frizura koje možete vrlo lako i brzo same da napravite. Potrebno je malo strpljenja i vežbe i sigurna sam da će vaša nova frizura biti primećena! 



loknice...




Klasična elegancija


Pletenica za svaki dan...


i čuvena 'krofnica' punđa..







I za kraj moja frizurica,  za koju se vidi da nisam zaslužna ja već moja frizerka.Kako Vam se sviđa?














петак, 16. новембар 2012.

Don't let the past steal your present!




"Postoji  jedna drevna legenda, priča o tri muškarca, koji su nosili svaki po dve vreće. Ali teret nisu osećali jednako. Vreće su im, jedna spreda a druga straga, visele obešene na drvenoj motki na ramenu. 
Kada su upitali prvog čoveka šta ima u vrećama, odgovorio je:

"Svi moji uspesi, sva moja dobra dela i dobra dela mojih prijatelja, sve životne radosti - u vreći su iza. Skriveni od pogleda, zašiveni, prekriveni lišćem, ne smetaju mi mnogo. U vreći spreda imam sve loše i ružne stvari koje su mi se dogodile. Hodam, zastanem često, vadim ih, posmatram, proučavam, razmišljam  šta ću. Stalno sam s njima,i mislima i osećanjima.Stalno radim na njima." 
I taj se čovek često zaustavljao, gledao unatrag, mučio nad sobom i napredovao malo i vrlo sporo. 


I drugog su čoveka upitali isto. Rekao je: "U vreći spreda nosim moja dobra dela, spoznaje o vrlinama. Često ih gledam, vadim i pokazujem drugima. Vreća na leđima sadrži greške i moje slabosti. Ponesem ih sa sobom gde god krenem, jer one su moje i ne mogu ih tek tako odložiti na stranu. Usporavaju me, ponekad su veoma teške.”


Treći je čovek odgovorio: "Na prednjoj vreći napisao sam reč "dobrota".   Prepuna je pozitivnih misli, dobrih ljudskih dela, svih dobrih stvari koje sam imao i učinio u životu, misli o mojoj snazi.  Ta mi vreća nije teška. Naprotiv, poput brodskih jedara, pomaže mi u kretanju napred.  Vreća na leđima ima natpis  "loša sećanja"  i prazna je, jer sam joj izbušio dno.

O svemu što mi se loše dogodilo, o lošim mislima koje ponekad imam o sebi, o zlu koje od drugih čujem, malo razmislim i bacim ih u tu vreću. Kroz rupu to ode zauvek. Ja sam slobodan. Ja nemam teret koji bi me usporavao u hodu." 



четвртак, 8. новембар 2012.

Do It Yourself (DIY)!!!





         Strašno volim članke i fotografije tipa 'uradi sam', imam posebnu fasciklu gde ih čuvam. Obožavam kreativne ljude koji bukvalno ni iz čega naprave pravo umetničko delo! Nisam vešta sa iglom i koncem, neumem da crtam ali s vremena na vreme iznenadim okolinu svojim umećem (tj. ukradem ideju s interneta, pratim korake izrade i onda se divim sebi!) :D Zato i želim da podelim sa vama par takvih sličica i ideja jer sam sigurna da će vam poslužiti ili bar dati ideju da napravite nešto slično.
















































:-* do sledećeg posta
Dunja


петак, 2. новембар 2012.

I Love Shoes!!!




              Sigurna sam da ne postoji žena koja je zadovoljna brojem cipela koji ima. Njih nikad dosta! Ja sam presrećna kad kupim novi par, i radujem im se uvek sa istim žarom. Cele prošle nedelje sam tražila savršene crne cipele sa visokom štiklom i to mi je dalo ideju da malo istražim istoriju 'štikli' i posvetim im bar jedan post. Inače moj 'lov' je bio vrlo uspešan :D   i sada sam ponosna vlasnica još jednih lepotica!




           Prve "štikle" su se pojavile još u staroj Grčkoj i nosili su ih glumci koji su u pozorišnim predstavama tumačili uloge heroja, da bi izgledali uzvišeno i moćno. U moderno doba, jedna od prvih uloga "štikli" je bila da obezbede (imućnijim) ljudima mogućnost da hodaju po blatnjavim ulicama srednjevekovnih gradova bez da uprljaju obuću i haljine.
              Venčanje Katarine Mediči i vojvode od Orleana 1533. godine uvelo je štikle u žensku modu. Naime, mlada je za venčanje poručila par cipelica sa štiklom od čuvenih majstora iz Firence. Kad je kraljevska nevesta prošetala svoj par, takve cipele postale su hit među pripadnicama lepšeg pola evropske aristokratije.





        Poznato je da su visoke potpetice nosile i engleska kraljica Elizabeta I, kao i Marija Tjudor, poznatija kao Bloody Mary.
Do kraja XVI veka visoke potpetice prihvataju i muškarci, i često se za bogate ljude ili ljude od ugleda kaže da su “well-heeled”.
      Moda nošenja visokih potpetica se nastavila i u XVII  i XVIII veku. Poseban pečat ovoj modi daje Luj XIV, sa svojim crvenim potpeticama, ukrašenim minijaturnim scenama bitaka izvedenim u zlatu. Zvali su ih “Luj štikle” i mogle su biti visoke do 12 cm. Lujevim dekretom samo plemstvo je smelo da nosi crvene potpetice.



                 I tako je počela pomama za štiklama... Sledećih dvesta godina otprilike, što je viši bio status dame u društvu, viša je bila i peta. Sve do 18. veka potpetice su bile in, a onda je Francuska revolucija, uz brojne druge, mnogo važnije tekovine, promenila i odnos prema štiklama. Odjednom je postalo nepristojno pokazivati bilo koji znak noblesa: visina potpetica se smanjila, a dame su se ponovo približile zemlji.



        U 18. veku štikla postaje veoma kontroverzna i u Americi. Kolonija Masacusets zabranila je ženama da ih nose jer su smatrali da tako mame muškarce i svaka žena koja ih je nosila je bila prozvana za vešticu
Krajem 19. veka štikle su ponovo počele da ulaze u modu, i od tada su neprestano prisutne.
             U posleratnim 50im godinama se rodila, možda, najpoznatija cipela tj štikla na svetu. Tada je francuski dizajner Christian Dior, u saradnji sa dizajnerom cipela Rogerom Vivierom napravio prvu Stiletto cipelu. Stiletto na italijanskom jeziku znači “mali bodež”, gde sužavanje oštrice veoma podseća na izgled ovakve štikle. Ova cipela je prvi put pomenuta u londonskim novinama “Daily Telegram”,1953. godine, a prvih godina je bila zabranjivanja za nošenje u javnim zgradama, zbog fizičkih oštećenja koja je pričinjavala podovima.




                 U korak sa vremenom i sve bržim načinom života, sve više mladih ljudi je krajem 60ih godina počelo da se priklanja hipi pokretu, koji je oživeo platforme. 70ih godina su platforme bile jedina prihvatljiva vrsta obuće kada je moda u pitanju. Reč “platforma” podrazumeva cipelu kod koje su i prsti i peta odignuti od poda. One su bile jarkih boja i veoma upadljive.





           Početkom 90ih u svetu modne obuće su se izdvojila dva imena: Manolo Blahnik i Jimmy Choo, dok se za Christiana Louboutina kaže da je glavni krivac za vraćanje Stilleto štikle u modu. Njih trojica su podjednako zaslužni za vrtoglavo visoke potpetice kakve su nam danas standard. 

Manolo Blahnic


Jimmy Choo



          Osoba koja je postala poznata upravo po cipelama i crvenoj boji ispod štikli je Christian Louboutin. Naime, od 1992. godine crvena boja ispod štikli postala je obeležje po kojem su ga svi prepoznavali. 








                 U svakom slučaju, ljubav između žena i cipela postoji odavno i postojaće još dugo. Karl Jung je rekao: „Cipele koje odgovaraju jednoj osobi neće biti adekvatne za drugu; ne postoji recept za život koji će biti taman svim ljudima“. Na vama je da pronađete svoj par i da ih ponosno nosite. 




















:-* Vas do sledećeg posta 
Dunja